FIFA World Cup 1998.

Francuski grad Lens postao je središte svijeta kada je mlada Hrvatska, zaljubljena u nogomet, čekala premijeru svoje izabrane vrste na Svjetskom prvenstvu, nedugo nakon impresivnog nastupa na Europskom prvenstvu 1996. godine i teškog proboja kroz kvalifikacije.

Suparnik su bili debitanti s Jamajke, a Mario Stanić postigao je prvi, povijesni pogodak. Earlov pogodak za izjednačenje nije poremetio planove trupe izbornika Blaževića, koji je Francuze kasnije oduševio policijskom kapom. Tračak čarolije Roberta Prosinečkog i prvi u nizu pogodaka Davora Šukera donijeli su sva tri boda.

Dobro je tada postalo još bolje. Mučenje podno ljetnog francuskog sunca protiv borbenih Japanaca bilo je u egalu sve do 77. minute, kada je Šuker ponovno dokazao svoju vrijednost i Hrvatska je iz dva susreta imala dvije pobjede i potvrdu plasmana u osminu finala.

Tako je bolje postalo izvrsno. Poraz od Argentine u borbi za vrh Skupine H (0:1) brzo je zaboravljen.

Izvrsno je uskoro postalo euforično. "Plavuše" iz Rumunjske u osmini finala otpravio je još jedan Šukerov hladnokrvni trenutak, u posljednjim minutama prvog dijela, usprkos ljutnji bespomoćnog vratara Stelee.

Euforično je zatim postalo nevjerojatno. Stadion Gerland u Lyonu, urešen golemom hrvatskom trobojnicom, postao je sveto tlo za Hrvate, koji su svjedočili padu njemačkog diva. Isključenje Wörnsa pripremilo je teren: Robertu Jarniju za udarac iz daljine koji je načeo Elf, Draženu Ladiću za jednu od najboljih obrana turnira, Goranu Vlaoviću za udvostručenje vodstva i Davoru Šukeru za završni dodir.

Nevjerojatno se pretvorilo u ispunjene snove. Zamalo. Jednu je minutu Hrvatska bila u finalu Svjetskog prvenstva. Po poluvremenu polufinalnog okršaja s Francuskom, Šuker je šokirao domaćine i Hrvatska se usudila sanjati, da bi te snove uništio neočekivani glavni lik, francuski branič Thuram. Oživio je Francuze postigavši jedina dva pogotka svoje reprezentativne karijere, za brzo izjednačenje i pobjedu u 69. minuti. Hrvatska više nije stigla reagirati, ali je slomljenog srca uzmogla na Parku prinčeva osvojiti broncu.

Misiju je ispunila u sadržajnom ogledu s Nizozemskom, kada su se u strijelce upisali Prosinečki i Šuker. Zaslužena dugotrajna proslava na ulicama i pored njih napokon je poprimila svoj konačan oblik: hrvatski su junaci dočekani u domovini stvorivši neponovljive uspomene i vječni ponos.