Darijo Srna

Nakon početaka u metkovskoj Neretvi, Srnu je rano kao velikog talenta prepoznao Hajduk u kojem se razvio kao igrač i s kojim je ubilježio prve klupske uspjehe - dva Kupa i prvenstvo Hrvatske. 2003. je sa Stipom Pletikosom preselio u Šahtar, a tada vjerojatno nije mogao ni zamisliti da će postati jedan od najvažnijih igrača u klupskoj povijesti i da će upravo u Donecku provesti veći dio svoje karijere. Kao kapetan je predvodio Šahtar do najvećeg klupskog uspjeha, osvajanja Kupa Uefa, a upravo sa Srnom kao zaštitnim licem Šahtar je postao dominantna momčad u Ukrajini i vrlo konkurentan klub u Ligi prvaka. Usprkos interesu i ponudama brojnih europskih klubova, veza između Srne, predsjednika Ahmetova i Šahtara za sada je neraskidiva. Nakon debija u prijateljskom ogledu protiv Rumunjske 20. studenoga 2002., Srna je postao standardan član A selekcije za koju je u veljači 2013. upisao 100. nastup i tako se pridružio malobrojnom klubu kojeg uz Srnu čine Josip Šimunić, Stipe Pletikosa i Dario Šimić. U često ofenzivnijoj ulozi u reprezentaciji nego u klubu, Srna se pokazao vrlo dobrim strijelcem koji je postigao niz važnih pogodaka za reprezentaciju, poput onog Švedskoj koji je 2005. odveo Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u Njemačku. Njegov borbeni i pobjednički duh nije ostao nezamijećen u svlačionici koja mu je nakon umirovljenja Nike Kovača povjerila čast da postane novi veliki kapetan hrvatske reprezentacije, nakon što su svoje ere odradili Zvonimir Boban i Niko Kovač. Srna je kao kapetan poveo Hrvatsku na tri velika natjecanja, Euro 2012., SP 2014. godine te Euro 2016. godine. Nakon Europskog prvenstva u Francuskoj, koje je odigrao u velikom stilu, Srna se emotivnim pismom oprostio od igranja u reprezentativnom dresu. U reprezentativnu mirovinu Srna je otišao kao rekorder sa 134 nastupa za Vatrene, a postavio je i teško dostižnu brojku od 69 nastupa u kojima je kao kapetan poveo Hrvatsku na travnjak. Izvrstan i na poziciji desnog beka i desnog veznog/krila, Srnini najveći aduti su odličan centaršut, izvrsno izvođenje prekida te borbenost, požrtvovnost i energija s kojima pristupa svakoj utakmici, zbog čega je i u Šahtaru i u hrvatskoj reprezentaciji ne samo stalni prvotimac, nego i kapetan.