Zlatko Vujović

Probojan i okretan najbrži je hrvatski napadač svih vremena. Po poimanju nogometa i stilu preteča je kasnijeg
razvoja igre. Postizao je zgoditke s lakoćom i manirom velikog strijelca. Jugoslavenski nogometni reprezentativac.
Rođen je u Sarajevu 26. kolovoza 1958. godine. Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je u Splitu 7. studenog
1976. godine u prvenstvenoj utakmici protiv Borca iz Banja Luke namjestivši gol. Tadašnji prvi strijelac Žungul
dodao mu je loptu na krilo. Zlatko mu je vratio, a Žungul loptom zatresao mrežu. Hajduk je pobijedio 1:0. Zabljesnuo
je u momčadi pod vodstvom Josipa Duvančića. Prvi zgoditak za seniorsku momčad Hajduka postigao je u Beogradu
12. lipnja 1977. godine za pobjedu od 1:0 nad OFK-om Beograd.
Za Hajduk nastupa od 1976. do 1986. godine i osvaja prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1978./79. i jugoslavenski kup
u sezonama 1976./77. i 1983./84. Odigrao je 420 utakmica i postigao 182 zgoditka.
Više anketa novinskih kuća proglašava ga najboljim nogometašem Jugoslavije 1981. godine. U prvenstvenoj sezoni
1984./85. bio je s 25 postignutih zgoditka najbolji strijelac prvenstva. Iz Hajduka prelazi u francuski Bordeaux
dvije godine, od 1986. do 1988. godine i osvaja 1987. godine prvenstvo i kup Francuske. Slijede potom francuski
klubovi: Cannes od 1988. do 1989. godine, Paris st. Germain od 1989. do 1992. godine, Sochaux od 1992. do 1993.
godine. Posljednje dane aktivnog igranja nogometa provodi u Nici od 1993. do 1994. godine.
Za A reprezentaciju Jugoslavije od 1979. do 1990. godine postigao je 24 zgoditka. Odigrao je 70 utakmica – 45
kao nogometaš Hajduka, 6 Bordeauxa, 7 Cannesa i 12 Paris st. Germaina. Za reprezentaciju je debitirao u Nikoziji
1. travnja 1979. godine u kvalifikacijskoj utakmici za europsko prvenstvo protiv Cipra (3:0) postigavši odmah 2 zgoditka.
Od reprezentativnog dresa oprostio se u Kopenhagenu 14. studenog 1990. godine utakmicom protiv Danske
u kvalifikacijama za europsko prvenstvo (2:0). Po broju odigranih utakmica drugi je jugoslavenski nogometni
reprezentativac, odmah iza Dragana Džajića. Na 41 utakmici jugoslavenske reprezentacije obnašao je dužnost
kapetana momčadi. Sudionik je Olimpijskih igara 1980. godine u Moskvi, Svjetskih prvenstava 1982. godine u
Španjolskoj i 1990. godine u Italiji te Europskog prvenstva 1984. godine u Francuskoj.
Na Mediteranskim igrama 1979. godine u Splitu osvojio je zlatnu medalju.
Sportaš je koji je svaku obvezu shvaćao krajnje profesionalno. Uporan. Poštovao je trenerove zadatke, kako na
treningu tako i na utakmicama. Tijekom utakmice bio je u pokretu svih 90 minuta. Znao je na jednoj utakmici
pretrčati kilometre, od čega su sigurno trećina bili sprintovi. Pravi majstor u probijanju strana. Igrao je centarfora,
više na krilu iako mu je najviše ležalo mjesto u sredini napada.
Nogomet je doživljavao kao veliku ljubav i posao. Bilo mu je svejedno igra li prijateljsku utakmicu s nižerazrednim
klubom ili dvoboj na svjetskom prvenstvu. Cijelog sebe stavljao je u službu kolektiva, a u igri naprosto izgarao.
Izuzetno korektan, pridržavao se svoga gesla da pravi profesionalac treba prevladati strah, ozbiljno preuzeti odgovornost
i opravdati povjerenje. Za vrijeme igračke karijere stalno je naglašavao kako su dobre pripreme temelj svega,
a on im se posvećivao krajnje ozbiljno. Znao je da se samo takvim pristupom mogu postizati veliki uspjesi.
Izuzetno je cijenio splitsku publiku i ona njega.
Dolaskom trenera Gorana Vučevića i Ante Miše na klupu Hajduka postaje jedan od najbližih suradnika. Od
lipnja 2009. godine trener je u Hajdukovoj nogometnoj školi. Povratkom Gorana Vučevića za trenera prve momčadi
Hajduka u studenom 2010. godine ponovno postaje njegov prvi suradnik do travnja 2011. godine.