Vedran Rožić

Pripadao je najuspješnijoj generaciji Hajduka u povijesti, onoj momčadi što je harala jugoslavenskim nogometnim
prostorima sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Vedran Rožić rođen je u Trogiru 1. studenog 1954. godine.
Bio je obrambeni igrač, jugoslavenski nogometni reprezentativac.
Karijeru je započeo u Slavenu iz Trogira i sa svega desetak godina odjenuo je prvi put dres pionirske momčadi.
Na Stari plac došao je na preporuku Vojimira Kačića, a kasnije ga je preuzeo Tomislav Ivić. Za seniorsku
momčad Hajduka debitirao je 5. studenog 1972. godine protiv Slobode u Tuzli (0:2). Od tada, pa do odlaska iz
Hajduka 1984. godine, za Hajduk je odigrao 595 utakmica i postigao 12 zgoditaka. S Hajdukom je osvojio tri prvenstva
Jugoslavije u sezonama 1973./74., 1974./75. i 1978./79., te pet kupova Jugoslavije 1973. i 1974. godine i u sezonama
1975./76., 1976./77. i 1983./84. Igrao je na mjestu lijevog bočnog i posljednjeg obrambenog igrača. Izvanredno
je čitao protivničku igru.
Nakon odlaska iz Hajduka 1984. godine odlazi u Croatiju iz Sydneya s kojom je 1987. godine osvojio kup Australije.
U Croatiji je i završio igračku karijeru, a potom je do 1990. godine, kada se vratio u Hrvatsku, radio kao
trener.
Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao je kao nogometaš Hajduka od 1978. do 1983. godine 10 utakmica. Debitirao
je u prijateljskoj utakmici protiv Irana u Teheranu 5. travnja 1978. godine (0:0), a od reprezentativnog se dresa
oprostio, također u prijateljskoj utakmici, ovog puta protiv Švicarske u Basellu 26. listopada 1983. godine (0:2).
Na Mediteranskim igrama 1979. godine u Splitu osvojio je zlatnu medalju.
Po povratku u Hrvatsku postao je član Upravnog odbora Hajduka, a od 1992. do 1997. godine i direktor kluba.
Upravljao je splitskim klubom u vrlo uspješnom razdoblju kada su osvojena tri prvenstva i dva hrvatska kupa i kada
je Hajduk igrao u četvrtfinalu Lige prvaka. Rožić je potom postao direktor hrvatske reprezentacije i sudjelovao u osvajanju
brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj. Bio je član Izvršnog odbora Hrvatskog
olimpijskog odbora od 1992. do 1996. godine. Obavljao je dužnost predsjednika Nogometnog saveza općine
Split, kasnije Nogometnog saveza županije Splitsko - dalmatinske od 1991. do 1998. godine.
Nositelj je Hajdukove Zlatne kapetanske trake, a 1998. godine dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.
Vedran Rožić je na početku seniorske karijere u Hajduku startao kao lijevi bek. Kada je Branko Zebec vodio
Hajduk, Rožić je igrao i u manevru, potom je dobio dužnost prednjeg centarhalfa i na koncu posljednjeg čovjeka obrane.
Tu se Vedran ustalio, rekli bismo i proslavio.
Nogometu je Rožić uvijek prilazio krajnje profesionalno i zato je i uspio. Vedran voli spomenuti vrijeme kada
je Hajduk trenirao Zebec, kada se toliko treniralo da mnogi igrači to fizički nisu mogli podnijeti. Nogomet je
doživljavao kao svoj posao, i to vrlo ozbiljan i naporan posao, a ne samo igru kako neki misle. Vedran Rožić je bio
sportaš od glave do pete, profesionalac. Dvanaest godina nosio je Hajdukov seniorski dres. Mnogo puta bi i dvaput
na dan znao prevaliti put od Trogira do Splita. Razlog je bio jednostavan. Treba imati motivaciju, plus rad i
samo rad. Samo takva nogometna formula donosi uspjehe. Svojim poštenim i besprijekornim odnosom prema igri
i Hajduku, često je uspijevao izmamiti pljesak stroge splitske publike.
Uvijek je Rožić bio primjer mladima na terenu, ali i izvan njega. Pošteno bi odradio ono što se od njega zahtijevalo.
Žuti i crveni kartoni nisu mu bili potrebni jer je uvijek vodio računa o protivniku.
Kada je riječ o Vedranu Rožiću, mnogi stručnjaci su se slagali da se radi o vrlo mudrom i već zarana iskusnom
nogometašu. On je uvijek imao svoj put. Šutljiv, malo upadljiv, nerazmetljiv u pričama o sebi, no ipak s jednim
vječnim pritajenim smiješkom čovjeka koji je svjestan svojih mnogih vrijednosti. Bio je jedan od onih čuvenih
Hajdukovih kamena temeljaca, obrambenih stupova sa smislom za kreaciju napada, na kojima je sedamdesetih i
početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća počivala snaga, sigurnost i agresivnost bijelih.
Od 2004. do 2009. godine obnašao je dužnost gradonačelnika grada Trogira, kao i predsjednika Skupštine HNK
Trogir. Od 2007. do 2011. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru.