Stjepan Bobek

Bez driblinga nema nogometa – bilo je igračko geslo ovog jednog od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti.
Bio je maštovit i elegantan napadač s bogatim izborom trikova i efektnih driblinga.
Stjepan Bobek rođen je 3. prosinca 1923. godine u Zagrebu. S nogometom je počeo s dvanaest godina
u mlađim uzrastima zagrebačkog Derbyja 1935. godine, a godinu dana kasnije igrao je u prvoj momčadi
nižerazrednog kluba Viktorija na ime svoga brata Vilka. Godine 1938. prelazi u mlađu momčad HŠK-a Zagreb gdje
je 1939. godine postao standardni prvotimac i u ovome klubu ostao do 1942. godine s tim da je 1941. godine bio
nogometaš Admire. Od 1942. do 1944. godine Bobek je nogometaš HŠK-a Ličanin, a 1944. godine poznati trener
Građanskoga Martin Bukovy dovodi ga u Građanski gdje igra od 1944. do 1945. godine. Nastupao je za mladu
reprezentaciju Nezavisne Države Hrvatske.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine Bobek najprije igra za reprezentaciju Jugoslavenske armije.
Iste godine s većom skupinom istaknutih zagrebačkih nogometaša pristupa beogradskom Partizanu za koji je igrao
do 1959. godine. U ovom klubu odigrao je 466 utakmica i postigao 413 zgoditaka.
Kao nogometaš momčadi Jugoslavenske armije u prvenstvu 1945. godine najbolji je strijelac sa 8 postignutih
zgoditaka. Također u sezoni 1953./54. kao igrač Partizana najbolji je strijelac prvenstva Jugoslavije s 21 postignutim
zgoditkom. U Partizanu je 8. lipnja 1949. godine postigao svojevrsan rekord. Naime, na prvenstvenoj utakmici protiv
momčadi 14. oktobra u Nišu postigao je čak 9 zgoditaka.
U dresu Partizana Stjepan Bobek osvojio je prvenstvo Jugoslavije u sezonama 1946./47 i 1948./49. Bio je i dio
momčadi koja je osvojila jugoslavenski kup 1947. i 1952. godine te u sezonama 1953./54. i 1956./57.
Za reprezentaciju Jugoslavije od 1946. do 1956. godine,kao nogometaš Partizana odigrao je 63 utakmice i postigao
38 zgoditaka. Debitirao je 9. svibnja 1946. godine u prijateljskoj utakmici u Pragu u kojoj je Jugoslavija pobijedila
Čehoslovačku 2:0. Bila je to prva utakmica reprezentacije Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata. Od dresa
reprezentacije oprostio se 16. rujna 1956. godine u Beogradu u utakmici za Kup dr. Gerea u kojoj je Mađarska pobijedila
Jugoslaviju 3:1.
Stjepan Bobek sudionik je Svjetskih prvenstva 1950. godine u Brazilu i 1954. godine u Švicarskoj.
Također je sudionik Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i 1952. godine u Helsinkiju. Na jednim i drugim
olimpijskim igrama osvojio je srebrnu medalju.
Nakon prestanka aktivnog igranja posvećuje se trenerskom radu. Godine 1959. najprije je trener Legije iz
Varšave, a iste godine vraća se u Beograd i do 1960. godine trenira juniorske momčadi Partizana. Trener prve
momčadi Partizana je od 1960. do 1963. godine. U trogodišnjem razdoblju s Bobekom na klupi Partizan je postao
prvak Jugoslavije u sezonama 1960./61., 1961./62. i 1962./63. Nakon uspješnih godina provedenih u Beogradu 1963.
godine odlazi u Grčku gdje je do 1967. godine trener Panathinaikosa. U tom razdoblju s ovim slavnim grčkim klubom
osvojio je titulu prvaka Grčke u sezonama 1963./64. i 1964./65. te grčki kup u sezoni 1966./67.
Potom se vraća u Partizan gdje je trener od 1967. do 1969. godine. Zatim ponovno odlazi u Grčku gdje je od
1969. do 1970. godine trener Olympiakosa iz Atene, a od 1970. do 1971. trenira Aktay iz Izmira.
Godine 1972. trener je zagrebačkog Dinama. Potom pauzira s radom i onda 1975. godine ponovo je trener Panathinaikosa
iz Atene. Odlazi u Tunis gdje je od 1976. do 1978. godine trener Esperancea. Vraća se u Jugoslaviju i od
1978. do 1981. godine trener je Vardara iz Skoplja koji uvodi u 1. saveznu nogometnu ligu. Posljednji klub koji je trenirao
bila je Galenika iz Beograda.
Stjepan Bobek preminuo je 22. kolovoza 2010. godine u Beogradu, a sahranjen je u Aleji velikana u Novom Beogradu.