Stipe Pletikosa

Bio je nositelj svoje generacije, vratar kojega je trener Katalinić prvi gurnuo u vatru. Vrijedi se prisjetiti kako je
to bilo. U to je vrijeme Tonči Gabrić bio nezamjenljiv. Trebalo je imati hrabrosti poslati takvog vratara i miljenika
publike na klupu i dati prednost golobradom Pletikosi.
Stipe Pletikosa rođen je u Splitu 8. siječnja 1979. godine. Hrvatski je nogometni reprezentativac. Za seniorsku
momčad Hajduka branio je od 1997. do 2003. te od 2005. do 2006. godine kad ga je Šahtar posudio Hajduku. U dresu
Hajduka debitirao je u proljeće 1997. godine protiv Zagreba u Kranjčevićevoj. Branio je od malih nogu, nikada
nije ni pokušavao igrati. U njegovoj ulici uvijek su se igrale velike utakmice, a on je redovito na gol crti bio oslonac
svoje momčadi. Rijetki znaju da je zamalo zaigrao košarku koja je njegova druga ljubav. U vrijeme kada se odlučio
baviti sportom, u Splitu je vladala žuta groznica. Košarkaši tadašnje Jugoplastike harali su domaćim i europskim
terenima. Na kraju je ipak prevagnula ljubav prema nogometu. Košarka je ostala rezervna varijanta.
U prolazu kroz klupske mlađe kategorije najviše je vremena proveo pod paskom Ivice Matkovića i Siniše Jalića,
a puno su mu, kaže, pomogli i treneri, bivši vratari, Mladen Pralija, Ivan Katalinić i Tonči Gabrić. U Hajdukovu dresu
osvojio je prvenstvo Hrvatske u sezoni 2000/01. i dva hrvatska kupa 1999./2000. i 2002./03.
Za Hajduk je odigrao 238 utakmica i postigao 8 zgoditaka.
Torcida ga je dva puta nagradila trofejem Hajdučko srce kao najborbenijeg nogometaša Hajduka, u sezonama
1999./2000. i 2001/02.
U ljeto 2003. Pletikosa odlazi u ukrajinski prvoligaš Šahtar iz Donjecka s kojim osvaja kup Ukrajine 2004. godine.
U Šahtaru ostaje do kraja 2006. godine s tim da je u sezoni 2005./06. na posudbi u Hajduku. Početkom 2007.
godine postaje vratar Spartaka iz Moskve čiji je vratar do 2011. godine, s tim da je u sezoni 2010./11. na posudbi
u slavnom engleskom Tottenhamu. Od kolovoza 2011. godine vratar je ruskog Rostova.. Godine 2007. Stipe Pletikosa
proglašen je najboljim vratarem Rusije i najboljim strancem u Rusiji u izboru sportskih novinara, a u sezoni
2011./12. po izboru navijača izabran je za najboljeg nogometaša Rostova.
U dresu reprezentacije Hrvatske debitirao je protiv Danske u Splitu u prijateljskoj utakmici 10. veljače 1999. godine
(0:1), a zasad je posljednji put zaigrao u dresu reprezentacije u Osijeku 16. listopada 2012. godine u kvalifikacijskoj
utakmici za svjetsko prvenstvo, Hrvatska - Wales (2:0).
O svom debiju u dresu reprezentacije 1999. godine protiv Danske u Splitu Stipe kaže: Ne znam kako bih opisao
taj osjećaj. Do prije nekoliko godina skupljao sam sličice i postere Bobana, Bilića i ostalih, a odjednom sam se našao
s njima u istom sastavu. Bilo je to kao u snu. Moram reći da su to odreda sjajni momci, puno su mi pomogli da se
prilagodim i osjećam kao u klubu. Većina ljudi ih smatra kao umišljene, bogate nogometaše, međutim, privatno su
to doista sjajni momci. Sigurno da mi je bilo lakše debitirati u Splitu, pred domaćom publikom. Znao sam da će me
podržati i ako budem lošije branio. No, sve je ispalo dobro.
Do sada je od 1999. godine 99 puta čuvao vrata državne momčadi - 44 puta kao vratar Hajduka, 14 puta Šahtara
iz Donjecka i 21 put Spartaka iz Moskve, 3 puta Tottenhama i 17 puta ruskog Rostova.
S reprezentacijom Hrvatske sudjelovao je na svjetskim prvenstvima 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, te
2006. godine u Njemačkoj. Jedan je od najzaslužnijih što se hrvatska reprezentacija plasirala na Europsko prvenstvo
2004. godine u Portugalu, gdje je bio i otputovao. Međutim, zbog ozljede ga je propustio. Nastupio je na europskim
prvenstvima 2008. godine u Austriji i Švicarskoj i 2012. godine u Poljskoj i Ukrajini.
U kolovozu 2012. godine doživio je veliku čast izborom za kapetana momčadi Rostova.
Evo što o Stipi Pletikosi kaže njegov prethodnik na golu Hajduka, višegodišnji trener zadužen za vratare, Tonči
Gabrić: Stipe je jedan od najboljih europskih vratara. Posebno sam za njega vezan jer ga znam od malih nogu. Trenirao
je sa mnom i mislim da je imao što naučiti. Praktično sam se i povukao s vrata da bi on dobio priliku.
Stipe Pletikosa ozbiljno se priprema za svaki susret. Zna što je najbitnije, odakle prijeti opasnost, kakve su
navike većine protivnika. Posebnu pozornost posvećuje izvođenju slobodnih udaraca jer je, kako veli, dobra priprema
pola obavljenog posla.
Na golu državne reprezentacije zamijenio je sjajnog Dražena Ladića čije su bravurozne obrane na Svjetskom
prvenstvu 1998. godine u Francuskoj mnogo pridonijele da se Hrvatska zakiti brončanom medaljom. Ladić je javno,
na početku Stipine karijere na golu reprezentacije, izjavljivao da boljeg nasljednika nije mogao dobiti od Stipe Pletikose.
Svojom kvalitetom nastavio je sjajan niz bijelih vratara od Čulića, Beare, Vukčevića, Meškovića, Katalinića,
Gabrića i drugih.