Ivica Horvat

Spada među najbolje hrvatske obrambene nogometaše svih vremena. Sjajan u skoku, odličan u čuvanju
protivničkih napadača, precizan u proigravanju, tehnički na visokoj razini, najčešće je igrao na mjestu centarhalfa.
Uspješno je igrao braniča i desno krilo. Gotovo neprolazan.
Rođen je u Sisku 16. srpnja 1926. godine. Nogomet počinje igrati u zagrebačkoj Ferrariji i nastavlja u Dinamu od
1945. do 1957. godine. Odigrao je za modre 507 utakmica i postigao 29 zgoditaka.
S Dinamom osvaja prvenstva Jugoslavije u sezonama 1947./48. i 1953./54. i kup Jugoslavije 1951. godine. Dobitnik
je Žute majice Sportskih novosti kao najbolji igrač prvenstva u sezoni 1955./56. Napušta Dinamo i odlazi u Eintracht
iz Frankfurta od 1957. do 1960. godine.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je kao nogometaš Dinama od 1946. do 1956. godine 60 utakmica. Debitirao
je u Pragu 9. svibnja 1946. godine u prvoj utakmici reprezentacije Jugoslavije odigranoj nakon završetka
Drugog svjetskog rata protiv reprezentacije Čehoslovačke. Jugoslavija je slavila 2:0. Posljednji put igrao je u Londonu
28. studenog 1956. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Engleske. Domaćini su pobijedili 3:0.
Kapetan reprezentacije Jugoslavije bio je 19 puta. Sudionik je dvaju svjetskih nogometnih prvenstava, 1950. godine
u Brazilu i 1954. godine u Švicarskoj. Na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju osvojio je srebrnu medalju,
a na Svjetskom prvenstvu u Brazilu izabran je u idealnu momčad prvenstva.
Nakon završetka igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu radeći kao pomoćni trener u Eintrachtu. Trener
je u Schalkeu 04, Rot-weiss Essenu i zagrebačkom Dinamu. U Bundesligi drugi je 1972. godine sa Schalkeom,
a osvaja i njemački kup pobijedivši u finalu Kaiserslautern 5:0. Treniravši Dinamo od 1967. do 1970. godine osvaja
Kup velesajamskih gradova vodeći u finalu momčad koju je preuzeo od Branka Zebeca, i kup Jugoslavije u sezoni
1968./69.
Kao sportaš bio je svestran. Bio je atletičar u HŠK-u Concordia iz Zagreba. Odlično je trčao na 110 metara prepone,
skakao u dalj i vis. Vrlo dobar igrač stolnog tenisa. Igrao je i rukomet u Concordiji. U omladinskoj momčadi
Ferrarije igrao je zajedno sa starijom braćom Vladom i Dragom.
Njegov nasljednik u modrom dresu s brojem pet Vlatko Marković, nekadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog
saveza, opisao ga je ovim riječima: Ivica Horvat bio je moj idol, moj igrački uzor. Kao dječak obožavao sam
njegovu igru, moja djevojka iz tog doba poklonila mi je Horvatovu sliku koju i danas čuvam. Kad sam došao u Dinamo,
on je odlazio, no biti i pet minuta u društvu s takvom igračkom veličinom kao što je Ivica za mene je ispunjenje
dječačkih snova. Kao osoba bio je prepun vrlina, principijelan i iznimno korektan. Kao sportaš odlikovao se rijetko
viđenom “fernesom”, bio je istinska nogometna veličina. Za mene je bio najbolji centarhalf na svijetu, potvrdio je
i to izbor u najbolju momčad Svjetskog prvenstva u Brazilu. Bio je ponos Dinamovih navijača, nametnuo je visoke
kriterije za sve nas koji smo kasnije nosili modri dres igrajući na njegovom mjestu. Ivica Horvat je bio plemeniti nogometni
div!
Kao dječak sa šesnaest godina debitirao je za Ferrariju protiv Građanskog. Čuvao je velikog strijelca Augusta
Lešnika. Beli se uz njega nije naigrao, što se događalo i drugim slavnim golgeterima tog doba.
Njegov trener u tim danima slavni Milan Antolković o njemu je zapisao: Ivica Horvat je bio profesionalac od
glave do pete. Odličan igrač, imao je udarac s obje noge, a glavom je igrao savršeno. Uvijek je bio borben, ali volio
je nadigravanje, nije bio od onih koji su napucavali loptu. Imao je izražen momčadski duh, suigrači su ga voljeli i
uvažavali i kao nogometaša i kao osobu.
Sam Ivica Horvat rado je isticao: Bilo je časno raditi u Dinamu. Posebno je sretan što je s njim na klupi Dinamo
1967. godine osvojio Kup velesajamskih gradova. Vodio je jednu veliku momčad, u finalu bolju od Leedsa. Iz tih
dana ostalo je zapisano o njemu kao treneru: Došao je, vidio i – pobijedio.
Godine 2004. dobio je Nagradu za životno djelo Hrvatskog olimpijsko odbora - Matija Ljubek.
Ivica Horvat je preminuo 27. kolovoza 2012. godine u Njivicama na otoku Krku, a sahranjen je na zagrebačkom
groblju Mirogoj.