Zvonimir Boban

Dovoljno je reći kapetan vatrenih. Jedan od najboljih nogometaša u povijesti hrvatskog nogometa. Zvonimir
Boban rođen je u Imotskom 8. listopada 1968. godine. Pripada izuzetno poznatoj nogometnoj obitelji
koja je ostavila velik trag u nogometu. Otac Marinko i ujak Ivan Šarić bili su nogometaši prve generacije
Mračaja, a potom poznati nogometni djelatnici.
Igračku karijeru započeo je u mlađim uzrastima Mračaja igrajući do trinaeste godine. U lipnju 1982. godine odlazi
u Hajduk, gdje nije prošao. U rujnu iste godine stiže u Zagreb i pristupa juniorima Dinama. Već dvije godine
poslije 1984. godine prvoj momčadi Dinama priključuje ga ondašnji trener modrih Tomislav Ivić. Prvu prvenstvenu
utakmicu za Dinamo odigrao je protiv Slobode u Tuzli 1985. godine pod vodstvom trenera Miroslava Blaževića.
Godinu dana kasnije 1986. godine potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor s Dinamom. Bilo mu je tada osamnaest
godina. Sljedeće 1987. godine s mladom reprezentacijom Jugoslavije osvaja prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u
Čileu. Odlučujući gol za Jugoslaviju iz jedanaesterca dao je Zvone. Proglašen je najboljim nogometašem tog svjetskog
prvenstva. Sljedeću 1988. godinu izabran je za najboljeg nogometaša tadašnje jugo-lige te postaje najmlađi kapetan
u povijesti Dinama. U sezoni 1990./91. dobitnik je Žute majice Sportskih novosti kao najbolji igrač prvenstva.
Ono po čemu će ga se mnogi sjećati je utakmica protiv Crvene zvezde u Zagrebu 13. svibnja 1990. godine i obrana
navijača Dinama poznatim skokom na milicionera. Poslije te utakmice prekinuto je prvenstvo tadašnje jugo-lige.
Osniva se hrvatska nogometna liga, a Zvone je proglašen najboljim nogometašem Hrvatske.
Za Dinamo je odigrao 109 utakmica i postigao 45 zgoditaka.
Iz Dinama odlazi u Milan 1991. godine i ostaje sve do 2001. godine, s tim što je od 1991. do 1992. godine proveo
na posudbi u Bariju. Igračku karijeru završio je u španjolskoj Celta Vigi gdje nastupa od 2001. do 2002. godine.
Kao što je vidljivo, najbolje godine igračke karijere proveo je u slavnom talijanskom Milanu. S milanezima je osvojio
prvenstvo Italije 1993., 1994., 1996. i 1999. g. te kup Italije 1993., 1994. i 1999. godine. S istim klubom bio je prvak
Europe 1994. g. i pobjednik superkupa Europe iste 1994. godine. Za svoj izniman doprinos uspjesima AC Milana
proglašen je najboljim stranim nogometašem u povijesti kluba.
Zvonimir Boban bio je iznimno kvalitetan nogometaš, hrabar, agresivan, točan dodavač, brz, sjajan tehničar,
odlična pregleda igre, izrađenog udarca.
Kao nogometaš Dinama za reprezentaciju Jugoslavije od 1988. do 1991. godine odigrao je 7 utakmica i postigao
1 zgoditak. Debitirao je 27. travnja 1988. godine u prijateljskoj utakmici protiv Republike Irske u Dublinu (0:2), a posljednju
utakmicu u dresu bivše države odigrao je 16. svibnja 1991. godine u Beogradu, u kvalifikacijama za prvenstvo
Europe protiv reprezentacije Farskih Otoka (7:0).
Zvonine utakmice u dresu hrvatske reprezentacije najljepše su poglavlje u povijesti hrvatskog nogometa. Kapetan
je i istinski vođa vatrenih, one velike reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine
osvojila treće mjesto i brončanu medalju. Predvodio je vatrene s kapetanskom trakom na Europskom prvenstvu
1996. godine u Engleskoj.
Za reprezentaciju Hrvatske od 1990. do 1999. godine odigrao je 51 utakmicu – 2 kao nogometaš Dinama, 49
Milana – i postigao 12 zgoditaka. Debitirao je 22. prosinca 1990. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije
Rumunjske u Rijeci (2:0), a od dresa reprezentacije oprostio u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Francuske
u Saint Denisu 13. listopada 1999. godine (0:3). Od 51 utakmice u dresu hrvatske reprezentacije na čak 48
utakmica bio je kapetan momčadi.
Veliku popularnost i veličinu Zvonimira Bobana najbolje pokazuje veličanstven, vjerojatno i najveći, oproštaj od
aktivnog igranja nogometa 7. listopada 2002. godine u Maksimiru, u revijalnoj utakmici u kojoj su sudjelovali brojni
nogometaši Dinama, Milana i hrvatske reprezentacije. Dobitnik je pojedinačne (2002.) i kolektivne (1998.) Državne
nagrade za sport Franjo Bučar i brojnih drugih priznanja.
Bio je i predsjednik uprave Sportskih novosti i komentator talijanskih medija Sky i La Gazzetta dello Sport.