Velimir Zajec

Jedan od najboljih libera u povijesti hrvatskog i jugoslavenskog nogometa.
Rodio se u Zagrebu 12. veljače 1956. godine. Igračku karijeru započeo je u mlađim uzrastima zagrebačkog Dinama,
a za prvu momčad kluba iz Maksimira igra od 1973. do 1984. godine. Za Dinamo je odigrao 485 utakmica i
postigao 41 zgoditak. Višegodišnji je kapetan momčadi. S modrima osvaja prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1981./82. i
kup Jugoslavije u sezonama 1979./80. i 1982./83. Dobitnik je Žute majice Sportskih novosti za najboljeg igrača prvenstva
u sezoni 1981./82. Dinamo je napustio 1984. godine i skrasio se u grčkom Panathinaikosu. Tamo igra do 1989.
godine. U tom razdoblju s Panathianikosom osvaja prvenstvo Grčke 1986. godine i kup Grčke 1986., 1988. i 1989.
godine. U slavnom grčkom klubu Zajec je ostavio velik trag kao igrač i ljubimac publike.
Nastupa za sve mlađe reprezentativne dobne skupine Hrvatske i Jugoslavije. Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao
je od 1977. do 1985. godine 36 utakmica - 31 kao nogometaš Dinama, 5 grčkog Panathianikosa - i postigao 1
zgoditak. U dresu reprezentacije Jugoslavije debitirao je u Beogradu 23. ožujka 1977. godine u prijateljskoj utakmici
protiv reprezentacije SSSR-a. Gosti su slavili 4:2. Od reprezentativnog dresa oprostio se u Linzu 16. listopada 1985.
godine u prijateljskoj utakmici u koj je Jugoslavija s 3:0 pobijedila domaću Austriju. Sudionik je Svjetskog prvenstva
1982. godine u Španjolskoj i Europskog prvenstva 1984. godine u Francuskoj. Kapetan reprezentacije Jugoslavije
bio je na 16 utakmica.
Bio je vrlo poštovan i cijenjen kao igrač, odličan libero, sjajan tehničar idealnog pregleda igre poznat po točnim
proigravanjima i driblinzima kojima je kao u slalomu dolazio pred protivnički šesnaesterac.
Prestankom aktivnog igranja direktor je Dinama od 1989. do 1991. godine. Vraća se u Panathinaikos voditi njihovu
nogometnu akademiju, a nedugo zatim postaje glavni trener. Nakon nekoliko godina provedenih u Grčkoj
1998. godine dolazi u Dinamo (Croatiju), ovaj put kao glavni trener i ostaje do 1999. godine. Osvaja prvenstvo
Hrvatske u sezoni 1998./99. Vodi Dinamo u tri susreta Lige prvaka ostavši neporažen i izborivši s klubom dvije pobjede
i jedan neriješen susret 1998. godine.
U Grčku, u Panathianikos vraća se 2002. godine, ovaj put na mjesto direktora kluba, a početkom 2004. godine
trener je prve momčadi.
Sredinom 2004. godine odlazi u Englesku, u klub Portsmouth, preuzevši mjesto izvršnog direktora. Poslije ostavke
klupskog menadžera Harryja Redknappa privremeno preuzima menadžersko mjesto u studenome 2004. godine.
Na mjesto direktora vraća se poslije pet mjeseci, nakon što je u klub na trenersko mjesto došao Alain Perrin.
Ostavku na mjestu klupskog direktora dao je u listopadu 2005. godine zbog zdravstvenih poteškoća. Od svibnja do
kolovoza 2010. godine ponovno je trener Dinama.
Za igračke karijere prozvali su ga Zeko. Tim nadimakom su mu se obraćali i Panathinaikosovi navijači. U Grčkoj
mu je prema vlastitom priznanju bilo predivno. Kad je dolazio, priređen mu je spektakularan doček. Zajecu je
odlično ležao grčki nogomet. Imao je apsolutnu slobodu u igri. Mogao je što je god htio, napadati, pucati, graditi
igru. Pred kraj karijere zvali su ga u Englesku. Međutim, odlučio je karijeru završiti u Grčkoj. Iskreno kaže da nije
požalio.
U Istanbulu je za proslavu stote obljetnice rođenja oca turske moderne države Kemala Ataturka nastupio za
reprezentaciju Europe. Sastali su se tada Fenerbahce i reprezentacija Europe. Njegovu igru na toj utakmici pohvalio
je veliki Johan Cruyff.
Nezaboravna je uzrečica poznatog radijskog reportera Hrvatskog radija Ive Tomića: Zajec Zeko, Dinamovo med
i mlijeko.