Robert Jarni

Hrvatska nogometna legenda i lijevi bočni igrač Robert Jarni hrvatski je i jugoslavenski nogometni reprezentativac.
Po broju odigranih utakmica u dresu Hrvatske od 1990. do 2002. godine dugo je bio rekorder.
Odigrao je čak 81 utakmicu – 1 kao igrač Hajduka, a ostale kao igrač stranih klubova – 2 Barija, 3 Torina, 8
Juventusa, 31 Real Betisa, 12 Real Madrida, 11 Las Palmasa i 13 Panathinaikosa – i postigao 2 zgoditka.
Za hrvatsku reprezentaciju debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Rumunjske u Rijeci 22. prosinca 1990. godine
(2:0), a od vatrenih se oprostio na Svjetskom prvenstvu u Koreji i Japanu, u Yokohami 13. lipnja 2002. godine
u utakmici protiv Ekvadora (0:1). Nastupio je na Europskom prvenstvu 1996. godine u Engleskoj. Sudjelovao je na
dva svjetska nogometna prvenstva. Kao standardni lijevi bočni igrač na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.
godine bio je neizostavan član slavne momčadi vatrenih koja je tad osvojila treće mjesto. S kapetanskom trakom na
ruci 2002. godine sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu u Koreji i Japanu.
No, vratimo se na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj i sjetimo se prvog zlatnoga gola koji je Jarni dao reprezentaciji
Njemačke u četvrtfinalu za pobjedu 3:0. San je postao stvarnost! Igrala se 45. minuta utakmice, a sudac Pedresen
iz Danske pogledavao je na sat pripremajući se svakog trenutka odsvirati kraj prvog poluvremena. A, onda, u
posljednjoj sekundi 1:0 za Hrvatsku. Mario Stanić probijao se po sredini i na dvadesetak metara od gola Njemačke
uposlio je Jarnija. Robert se namjestio, šutirao snažno, precizno u malu mrežicu vratareva donjeg lijevoga kuta. Sjajan
gol popraćen erupcijom oduševljenja!
O tom zlatnom golu Robert Jarni je tad izjavio: Nije uobičajeno da ja postižem zgoditak, imao sam dovoljno vremena
i prostora da se namjestim. Odlučio sam ciljati u lijevi kut. Ni sam nisam u prvi trenutak vjerovao da sam pogodio,
da je njemački vratar Koepke bio matiran.
Kad je riječ o reprezentaciji i svjetskim prvenstvima, recimo i to da je Robert Jarni igrao i na Svjetskom prvenstvu
1990. godine u Italiji, u dresu reprezentacije Jugoslavije za koju je od 1990. do 1991. godine kao nogometaš Hajduka
nastupio ukupno 7 puta, postigavši 1 zgoditak. Jedan je od rijetkih nogometaša koji je nastupao na tri svjetska
nogometna prvenstva. U dresu reprezentacije Jugoslavije debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Španjolske u
Ljubljani 26. svibnja 1990. godine (0:1), a od jugoslavenskog dresa oprostio se 16. svibnja 1991. godine u kvalifikacijskoj
utakmici za Europsko prvenstvo u Beogradu protiv Farskih Otoka (7:0).
Jarni je prije toga nastupio u dresu mlade reprezentacije Jugoslavije na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1987.
godine u Čileu. Plavi su osvojili zlatnu medalju i postali svjetski prvaci.
Rođen je 26. listopada 1968. godine u Čakovcu. Nogomet je počeo igrati u rodnom gradu u nižerazrednom klubu
MTČ. U Split je stigao 11. veljače 1985. godine. Spominje kako mu je po dolasku u veliki grad pod Marjanom
puno pomogao trener Sergije Krešić.
Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 27. srpnja 1986. godine u utakmici za Trofej Marjana. Sergije Krešić
dao mu je priliku protiv čehoslovačkog Bohemiansa. Od tada je pa do 1991. godine i odlaska iz Hajduka odigrao za
Hajduk 232 utakmice i postigao 48 zgoditaka. Sudjelovao je s bijelima u osvajanju dva nogometna kupa, u sezoni
1986./87. i posljednjeg kupa Jugoslavije u sezoni 1990./91. nakon pobjede od 1:0 nad Crvenom zvezdom u Beogradu
8. svibnja 1991. godine.
Za talijanski Bari nastupa od 1991. do 1993. godine i Torino od 1993. do 1994. godine. Član je slavnog Juventusa
od 1994. do 1995. godine s kojim osvaja prvenstvo i kup Italije 1995. godine. Za španjolski Betis igra od 1995. do
1998. godine, a za slavni Real Madrid, s kojim osvaja Interkontinentalni kup, od 1998. do 1999. godine. Potom igra
za Las Palmas od 1999. do 2001. godine kad prelazi u Panathinaikos, u kojem ostaje do 2002. godine.
Treba istaknuti da je Jarni jednom nastupio i za reprezentaciju Svijeta. Državnu nagradu za sport Franjo Bučar
dobio je 1998. godine.
Nakon velikoga nogometa zaigrao je mali te je 2003. godine s klubom Split Gašperov (Split Brodosplit inženjering)
osvojio kup i prvenstvo Hrvatske, prvenstvo Hrvatske 2004. i 2006. godine te kup 2005. i 2006. godine. Obukao je i
dres hrvatske malonogometne reprezentacije odigravši 4 utakmice na kojima je postigao 3 zgoditka.
Kratko vrijeme bio je trener juniora Hajduka, a od kolovoza do listopada 2007. godine pomoćni trener Sregiju
Krešiću. Nakon što je ovaj odstupio, samostalno vodi Hajduk od listopada 2007. godine do kraja prvenstvene sezone
2007./08. i osvaja dvoransko prvenstvo Hrvatske u siječnju 2008. godine. U prvenstvenoj sezoni 2010./11. kratko
vrijeme je trener prvoligaša Istra 1961 iz Pule.